četvrtak, 31. prosinca 2015.

Najpopularnija kapa u 2015. godini

I biće ovo posljednji post u ovoj godini. I zato mi je drago da sam završila jednu ovako divnu kapu, kojoj je jako teško odoljeti.  Baa-ble-hat by Donna Smith je oficijelni patern za Shetland Wool Week 2015, i može se skinuti besplatno.

Veoma brzo se plete, uputstvo je jako dobro napisano. Postoji mnogo načina na koje se mogu boje iskombinovati u ovaj kapi sa slatkim ovčicama.

Ja sam izabrala kombinaciju, crvene i sive, a za ovčice naravno uvijek ide bijela i crna. Moram priznati da sam imala nekih propusta ali mislim da nisu toliko vidljivi, jer šema je takva da se može progledati kroz prste ponekoj pogrešnoj petlji. Radeći kapu naučila sam neke nove stvari ali i to da moram još puno da vježbam pletenje sa više boja, jer nikako nisam zadovoljna kako izgleda sa unutrašnje strane. 

Sve u svemu, mislim da svaka osoba koja se zanima pletenjem mora nekad u životu isplesti jednu ovakvu kapu. Jer su ovčice zakon. Sretna nova!











četvrtak, 24. prosinca 2015.

Topli, debeli šalovi

Već sam nekoliko puta pisala o duplom bodu. Ali zaista u posljednje vrijeme najviše koristim taj bod i pravim velike šalove spojene u krug. Ovaj put sam plela jedan veći od svih koje sam radila. Nametnula sam 50 petlji i isplela skoro dva metra. 

Veoma sam zadovoljna rezultatom, iako nisam potpuno oduševljena vunicom koju sam koristila. Koristila sam vunicu Pelikan. Možda je samo slučajnost, jer sam i ranije radila sa ovom vunicom i bila je dobra, ali sada je bila malo slabije upredena, na nekim mjestima dosta tanja pa opet negdje dosta deblja, iako dosta mekana što je dobro za ovakve šalove.





Drugi sam plela od malo deblje vunice, potrošila sam 400 m sa iglama 5 cm. Vunica koju sam koristila je Snežana, Teteks Yarn Group. Prvi put sam radila s njom i sviđa mi se. Volim koristiti debele vunice i igle jer onda pletenje ide tako brzo. 








petak, 11. prosinca 2015.

Dupli bod

Kada želite isplesti šal i kapu koji izgledaju jako topli a zaista i jesu, uz to da su uvijek moderni onda je najbolji izbor dupli bod. Mene je taj bod zaista oduševio i evo opet imam završenu kapu i šal, a priznajem još jedan šal je "na iglama".
Dupli bod zaista daje debelu tkaninu i odličan je za šalove. Još kad se spoji u krug to je onda pun pogodak. Za kape isto tako nije loš. 


Ovu kapu i šal zapravo nisam radila u kompletu. Ideja je bila da samo uradim šal u dvije boje koji imam namjeru pokloniti. A onda mi je ostalo smeđe vunice pa sam iskombinovala i kapu. 

Super je kad ovako iznenada nešto dobro ispadne, jer često znam planirati i smišljati duže vrijeme i na kraju ne budem zadovoljna. 

Za ovaj šal sam nametnula 30 petlji. Ponoviću mustru još jednom, jer je jednostavna.

Pripremni prvi red: *sa vunicom ispred rada prebaciti prvu petlju na desnu iglu kao kad radimo obrnutu petlju (ali bez pletenja), a vunicu prebaciti preko desne igle iza rada, zatim slijedeću petlju pletemo pravo*, ponavljamo do kraja reda.
Prvi red: *sa vunicom ispred rada prebaciti prvu petlju na desnu iglu kao kad radimo obrnutu petlju (ali bez pletenja), a vunicu prebaciti preko desne igle iza rada, zatim slijedeće dvije petlje (zapravo petlju i namotaj) pletemo zajedno*, ponavljati do kraja reda.
U nastavku ponavljamo samo prvi red, tj. svi ostali redovi su isti. To je to, vrlo jednostavno.

četvrtak, 10. prosinca 2015.

Zima, zima - e pa šta!?

Po uzoru na šal Stockholm-helsinki by Lilia Mankki uradila sam jedan komplet za djevojčice. Koristila sam vunicu Menada. Za šal sam nametnula manje petlji, dok sam kapu plela glat, tj.sve petlje pravo ali ubacila sam i dva ponavljanja mustre od šala. Šal se plete iz dva dijela koja se potom spoje u krug.

Na kraju sam se odlučila da lice kape bude suprotna strana pletiva. Kod kape nisam radila tipično smanjivanje petlji nego sam u zadnja dva reda plela po dvije. U zadnje vrijeme često to koristim, jer kad se doda loptica izgleda puno bolje nego na kapama na kojima je rađeno oduzimanje petlji ranije. 

Linije u rozoj boji sam uradila heklicom naknadno. I dodala sam mašnice za koje nisam baš bila potpuno sigurna da li odgovaraju. Dugo sam razmišljala da li da ih stavim ili ne ali ipak kako se radi o kompletu za djevojčice zašto da ne. :)



utorak, 8. prosinca 2015.

Vunene čarape

I ove zime su mi ovo najomiljenije čarape za plesti. Chevron-lace-socks by Judy Sumner sam plela više puta prošle godine ali samo sa bijelom vunom. 

Ove zime sam pronašla i crnu vunu i odlučila sam se za kombinaciju. Na kraju su super ispale ali moram priznati da se divna mustra ne ističe toliko u crnoj koliko u bijeloj boji. 

Međutim, ono što je bitno jeste da su tople i zdrave za nositi jer se radi o pravoj vuni. 






srijeda, 25. studenoga 2015.

Roza kapa

Kada sam vidjela ovu vunicu odmah sam znala da je kupujem. KARTOPU veronika u rozoj boji. I pretpostavljate da me boja baš i privukla. Nisam ljubitelj jarkih boja ali ova mi se zaista dopala. Osim boje, ono što mi se dopalo je i debljina vunice. Odlična za projekte koje želite brzo završiti, traži igle broj 8, što znači da se brzo plete. 
Napisaću mini uputstvo kako sam isplela ovu kapu.
Zbog roze boje neka posebna mustra nije ni potrebna. Odlučila sam se da pletem jednu petlju pravo jednu krivo. Koristila sam igle debljine 5 cm. Nametnula sam 70 petlji i plela bez sužavanja do zadnja tri reda kada sam plela po dvije petlje zajedno (ukupno 22 cm). Ostalo mi je taman toliko vunice da napravim pom pom. I to je to. Jedna divna kapa u kojoj bez sumnje niko neće ostati nezapažen.

Moram još dodati da je vunica zaista mekana, 100% akrilik, u 100 g dođe 110 m. Do sada nisam toliko često koristila KARTOPU vunice ali kada sam detaljnije pogledala njihov asortiman mislim da će se to promijeniti. 

I toliko ideja još imam, toliko toga čeka...I sama sam veoma nestrpljiva. :)


ponedjeljak, 23. studenoga 2015.

Napokon i jedan šal završen!

Poslije toliko ispletenih kapa, red je došao i na jedan šal. Imala sam ovaj šal duže vremena na listi stvari koje želim isplesti. I eto ga završen.

Uradila sam ga veoma brzo, mislim za dva dana jer sam radila debelim iglama, 5 cm a i vunica je prilično debela (ayda lux-koristila sam je i za heklanu kapu iz ranijeg posta).

Uputstvo je sa Raverly-ja, besplatno, Stockholm-Helsinki by Lilia Mankki. Mustra je veoma jednostavna za raditi, ponavljanje u nekoliko redova. Šal se radi u dva komada i zatim se spoji u krug. Divno stoji i mustra je super sa obe strane. Uz to sve jako je topao što je super jer je vani jako zahladnilo...a ovi šalovi spojeni u krug su odlični da se ušuškamo. 


nedjelja, 22. studenoga 2015.

Ondadolce

Uputstvo za ovu kapu objavljeno je u oktobru ove godine. Ondadolce pattern by Katrin Shubert, i može se pronaći na stranici Ravelry.
Ja sam ga uspjela dobiti dok je još bilo besplatno zahvaljujući raznim grupama i stranicama na fejsbuku na kojima se mogu pronaći uputstva koja autor nude promotivno određeno vrijeme. Jedna od takvih stranica jeste Dayana Knits, na kojoj se može pronaći dosta inspiracije.

Po modelima kreatorke Ondadolce se može vidjeti da preferira brioš bod. O ovome bodu sam već pisala na blogu kada sam radila ovaj šal, iako je to dosta jednostavnija varijanta. Uglavnom, postoji dosta različitih uputstava za ovaj bod. To sam radila sa jednom bojom.

Međutim,ova kapa se radi sa dvije boje ili čak sa dvije različite vunice kao što sam ja radila. Znači morate imati glavnu i kontrastnu boju. Ja sam koristila menadu i olju (teteks yarn). I plete se u krug, tako da nema ušivanja što mene uvijek raduje. A ono što je još super jeste da se može nositi sa obe strane.

Samo uputstvo je jako dobro napisano, od materijala koji je potreban, veličina, objašnjena bodova, prava mala priča. Jednostavno volim ovakva uputstva. :)

Ako vam se čini komplikovano vjerujte da i nije baš toliko, rekla bih da je srednje teško. I uvjerićete se u ono što i sama kreatorka Katrin kaže, da jednom kada počnete sa briošem postajete ovisni. 



nedjelja, 8. studenoga 2015.

Te tople kape....

Tražeći uputstva na youtubu za nešto potpuno drugo naiđem na ovaj tutorijal. Odlična kapa, heklana i vidim da je rađena neka tehnika koju još nisam probala. A to je ono što me uvijek privlači. Sviđa mi se ovaj spiralni efekat koji se dobije. 

Tako sam odlučila da probam i moram reći da sam je brzo i uradila. Sve je super objašnjeno, od početka do kraja.

Za one koji žele da urade jednu za sebe evo link, Crochet Stepping Texture Hat Tutorial by The Crochet Crowd.
Moja se malo razlikuje jer sam koristila tanju vunicu i napravila sam izmjenu u heklanju lastike na početku, umjesto sc ja sam radila dc. A evo kako izgleda:


srijeda, 4. studenoga 2015.

Stižu Malci-Minions

Odoh ja ovih dana u svijet heklanja. Ma dobro, pletenje, heklanje, to je večini ljudi isto. Moram reći da sam oduvijek više voljela pletenje. Ali dobro. :)
Kape koje sam jučer uradila (da, obe za jedan dan) su zapravo Malci-Minions. Svi smo čuli za njih, ta mala žuta stvorenja. Koristila sam uputstvo sa stranice Ravelry, besplatno je i na engleskom jeziku.
Prvu sam uradila baš po njihovom uputstvu a drugoj sam napravila male izmjene na očima, stavila sam po jedno srce tako da izgleda kao zaljubljeni Malac.
Kod ovakvih kapa uvijek imam problema sa određivanjem veličine. Sve je uredno navedeno u uputstvu, ali ja uvijek koristim neku drugu vunicu, u ovom slučaju Menadu, koja je tanja od originalne iz paterna. A koristila sam i manju heklicu. Tako da sam morala dodati još jedan red sa povećanjem broja stubića da bih dobila odgovarajuću veličinu.
Kada sve sagledam bilo je veoma zanimljivo raditi ove kapice. U toku rada se čini da ne ide kako treba, ali kad se sve fino završi izgleda super. Ustvari, za mene izgledaju super. :)

Slobodno dajte svoj komentar. 




ponedjeljak, 19. listopada 2015.

Heklana Mini Maus kapa- Kako je napraviti, tutorijal

Rijetko radim heklane kape ali ova mi je bila previše simpatična da je ne bih uradila. Počinje se raditi od vrha kape. Poželjno je koristiti deblju vunicu. Ja sam spojila dvije tanke niti i koristila heklicu br.4,5. Moram reći i da nisam toliko vješta u heklanju jer je pletenje moj prvi izbor ali pokušaću objasniti kako sam radila ovu kapicu. 
Uglavnom trebate znati raditi stubiće, bod sa jednim navijutkom pa se nit provlači kroz prve dvije petlje pa onda kroz druge dvije petlje na igli, niski stubić tj.običan bod bez navijutka i mrtva petlja za spajanje.
Prvi dio radimo crnom vunicom.

1. Napraviti krug od vunice (magični krug), napraviti lančić od tri i dalje uraditi 11 stubića (ukupno 12, jer računamo prvi lančić kao stubić u svakom redu), spojiti zadnji i prvi stubić sa mrtvom petljom.
2. U drugom redu u svakom stubiću uraditi dva stubića tako da dobijemo ukupno 24. Ponovo zadnji spojiti sa prvim mrtvom petljom.
3.  U trećem redu ponovo u svakom stubiću uraditi po dva stubića tako da dobijemo ukupno 48.
4. U četvrtom redu pravimo lančić od tri a zatim 9 stubića, a u 10. stubiću radimo dva stubića. To ponavljamo do kraja, dakle u svakom 10.stubiću radimo po dva.
5.-9. Pravimo lančić od tri i u svakom stubiću radimo po još jedan tako da više nema povećavanja.

Ovaj dio smo uradili u crnoj boji, a zatim nastavljamo isto samo u rozoj boji. Radimo do dužine koja nam odgovara, ja sam radila 19 cm, obim 43 cm, što je otprilike veličina za dijete do godinu dana.

S tim je glavni dio završen. Ostaje nam uraditi uši i mini mašnu. Uši radimo crnom vunicom a mašnu rozom.

Uši (napraviti dva):
1. Za uši ponovo napravimo magični krug i u njemu 12 stubića. 
2. Zatim u svakom stubiću po dva tako da dobijemo ukupno 24 stubića.
3. U slijedećem redu naizmjenično radimo po jedan obični niski stubič i dva obična niska stubića. Ponavljamo do kraja. Spojimo mrtvom petljom.

Mašna:
Napraviti lančić od 16 petlji.
1. Raditi stubić u drugu petlju od heklice, i u narednih 14 petlji, napraviti jedan lančić i okrenuti rad.
2.-5. Raditi stubiće.(15) Na kraju 5.reda ne okretati nego nastaviti raditi mrtve petlje okolo. Zatim završiti, presječi vunicu, odrediti sredinu i formirati mašnu. Ostaviti vunice dovoljno da se može pričvrstiti za kapu.

Uši sam pričvrstila između 3. i 6. reda, a mašnu između. Na to sam dodala i bisere ali to je stvar izbora. Postoji mnogo načina na koji se može dekorisati ovakva kapa, pomoću trakica, dugmića i slično.











nedjelja, 18. listopada 2015.

Kako isplesti kapu da odgovara veličinom

Ovih dana sve pletilje su se aktivirale sa radovima. Jesen je tu, zima se bliži i svi ćemo trebati tople šalove, rukavice, džempere i kape. Tako sam i ja počela sa pletenjem kapa. 

Ono što je uvijek najveći problem kada nekome želimo ispleti kapu jeste da li će veličina odgovarati. Kako odrediti koju širinu kape raditi, zatim do koje dužine? Zbog toga ću u ovome postu objaviti tabelu sa veličinama (obimom i dužinom), koje možemo koristiti kao orijentire. Uvijek potrošim mnogo vremena dok nađem odgovarajuće podatke, zbog toga sam napravila ovaj tabelarni prikaz. Nadam se da će biti od koristi.

Želim nam svima mnogo uspješnih projekata u pletenju! 

srijeda, 26. kolovoza 2015.

Retro midi suknja - ponovo

Postoji neko posebno zadovoljstvo kada čovjek na sebi nosi nešto što je njegovih ruku djelo. I čini mi se da to i drugi primijete. Tako sam, razmišljajući šta obući na svadbu na koju sam bila pozvana, odlučila kupiti materijal i sama sašiti suknju.
Kako nemam dovoljno iskustva u tome, nisam previše očekivala i imala sam rezervni plan. Ali kad sam završila suknju bila sam prezadovoljna.
Materijal koji sam kupila je sa cvjetnim uzorkom, a odlučila sam se za vintage kroj, suknju sa faltnama. Jednostavan kroj, ali cvjetni uzorak sve nadopunjuje i svakako je odličan za ljetne outfite.


Kupila sam 2 m materijala ali mi je dosta ostalo i neiskorišteno. Pored platna i pribora za šivanje, ono što je potrebno jeste odgovarajući konac, rajfešlus i komad flizelina. Nisam dodala postavu jer obično koristim odvojenu.
Prvo sam izrezala dva pravougaonika. Za širinu je potrebno otprilike 1 m a dužina je po želji. Ja sam htjela da bude ispod koljena, midi dužina pa sam rezala na 70 cm (ukupno sa porubom i šavovima). Ono što i jeste bitno kod krojenja ovakve suknje da odredite dužinu koju želite, pri tome mjereći od mjesta gdje želite da vam bude pojas. Naravno ostavljate po 5 cm za šavove (1,5 cm) i porub (3,5 cm). I zatim je potrebno da se izmjerite u struku. Mjerite pravi pojas, na to dodajete po 1,5 cm za šavove i 4 cm za preklop na koji ćete prišiti dugmad. (Dobro je uvijek ostaviti i više, jer se poslije može odrediti tačno koliko treba.) Važno je ne zaboraviti prepustiti centimetre za šavove i porub.


Na slici se vide skrojeni svi dijelovi, pravougaonici okrenuti licem u lice, pojas i dio po dimenzijama isti kao i pojas od flizelina da bi pojas ljepše stajao. Naravno flizelin je potrebno zalijepiti za pojas.


Slijedeći korak jeste pravljenje faltni. Sve zavisi kakve faltne želimo. Ja sam radila tako da sam prvo našla sredinu, označila je postavljanjem iglice i zatim u jednakim razmacima, po 6,5 cm postavljala iglice. Potom iglice za obje strane centralne pomjerim do sredine. Na isti način pravim faltne sa obje strane.


 Kako izgleda kada su napravljene faltne vidimo na slijedećoj slici. To isto ponovimo i na drugom pravougaoniku. Faltne ne moraju baš striktno da budu jednake, ono što želimo da dobijemo jeste širina koja odgovara polovini mjere našeg struka, plus 1,5 cm za šavove sa obje strane.


Faltne možemo i prošiti na širini 1 cm da ih osiguramo. Zatim je potrebno da sašijemo pravougaonike po dužini, znači spojimo ih i prišijemo rajfešlus. Nakon toga dodajemo pojas. Nisam napomenula da pri krojenju pojasa širinu sami određujemo, opet vodeći računa da ostavimo cm za šavove. 


Pojas prvo pripremimo tako što presavijamo po 1,5 cm sa obje strane po dužini i pritisnemo peglom. Isto to uradimo i po širini. Zatim presavijamo na pola i opet pritisnemo peglom. Tako, kada spajamo sa suknjom šavovi su već skriveni. Napravimo rupice za dugmad. Ja sam dugmad prišila tako da se kopčaju "unutra" i ne vide se što izgleda puno ljepše.
Ostaje još da se uradi porub i obrade krajevi. Naravno, uvijek bolje i profesionalnije izgleda kad se raspeglaju šavovi.







četvrtak, 13. kolovoza 2015.

Priroda je fakultet za nepismene - selo Drijen

Bilo je to u osnovnoj školi. Bila sam član ekološke sekcije i sa nastavnicom smo otišli na pošumljavanje, ili bolje rečeno sadnju nekih grmova i ruža u gradu. Taj dan mi je ostao u sjećanju zbog jedne rečenice, koju sigurno neću zaboraviti cijelog života. 
Trebalo je dati izjavu za lokalnu televiziju i iako nisam oduševljena pristala sam jer niko drugi nije htio. Naravno ne bih ni ja, ali nastavnica je bila tako uporna i puna oduševljenja i samo mi je ponavljala da kažem: " PRIRODA JE FAKULTET ZA NEPISMENE."
I iako nijedno pitanje nije bilo formulisano na taj način da odgovorim ovom rečenicom, morala sam je izgovoriti pred kamerom, onako nepovezano. Poslije sam se naravno smijala sa prijateljicama tome. Prošlo je mnogo godina od tada ali tu rečenicu još pamtim.
Moram priznati da tada nisam baš razumjela potpuno smisao te rečenice, ali sada svaki dan proveden u prirodi me podsjeti na tu rečenicu.
Nekada nam je jednostavno potrebno da provedemo neko vrijeme u prirodi, u tišini i zelenilu da bismo osigurali svoj unutrašnji mir. A odlična stvar je kada sve to možemo naći u neposrednoj blizini. 
Predivni pejzaži, čist vazduh, ugodna tišina isprekidana tek zvucima ptica i vjetra, prava seoska idila je ono što se može doživjeti u selu Drijen.


Do sela smo došli automobilom, za otprilike dvadeset minuta. Put je čitavom dužinom asfaltiran s tim da je na nekim mjestima oštećen. Iz grada se do Drijena može doći preko Tršća, malo duži put, ili preko Hausovića, Kamena  i Donjeg Banjevca kojim smo mi išli.

Na samom ulasku u selo sreli smo ljude koji su radili oko svojih vikendica, i uputili su nas na lokaciju "borova", desno skretanje prije mekteba.


Mogli smo primijetiti da se formiralo pravo vikend naselje sa prelijepo uređenim vikendicama. Smjestili smo se na ulazu u četinarsku šumu, udišući čist vazduh cijeli dan. Kažu da je nekada bio plan da se tu gradi bolnica za plućne bolesnike upravo zahvaljujući dobrim uvjetima. A čist zrak svakako dobro utiče na cjelokupni organizam pa i na raspoloženje. Poslije sam čula od komšinice da joj je šetnja u tom području pomogla i rješavanju problema sa štitnom žlijezdom. Lokalitet je jako bogat bjelogoričnim ali i crnogoričnim vrstama.





Staza sa šetanje ima sasvim dovoljno. Žao mi je što ovaj put nisam prošetala kroz samo selo. Vidjela sam da ima mnogo starih kuća, koje me uvijek oduševe svaka na svoj način, i slijedeći put to sigurno neću propustiti. Prema preliminarnim rezultatima sa posljednjeg popisa stanovništva 2013. godine selo broji oko 27 domaćinstava sa oko 96 osoba, dok je ukupan broj stanova 59.


Pored mira i tišine ono što mene najviše fascinira su divni pogledi. Tako sjedeći u ovom divnom kutku na drvenoj klupi čovjek tačno može da se bolje odmori nego na nekom luksuznom mjestu. A kad kažem tišina, ne mislim na apsolutnu nego onu tišinu koju priroda priređuje. Sigurna sam da me zaljubljenici u prirodu potpuno razumiju. 
Na kraju, sa svim zagađenjima koja nas okružuju, ovo će nam i postati luksuz u rodnom gradu.

 

Jedino što me razočaralo jeste divlja deponija koja se vidno širi, hrpa smeća bačenog pored puta, koju sam vidjela kad smo se vraćali. Iskreno se nadam da će ljudi koji rade takve stvari ubrzo doći pameti.

četvrtak, 2. srpnja 2015.

Kako sam počela

Pored pletenja jako volim i da šijem. Još prije nego sam kupila šivaću mašinu ponekad sam uspijevala sašiti sebi nešto i "na ruke". Onda sam prije nešto više od tri godine, upisala kurs šivanja i krojenja, koji je u našem gradu vodila prof. Mira Šišić. O njenoj školi šivanja možete pogledati na ovome linku.

Kurs se sastojao od tri stepena. Na prvom stepenu smo krojili i šili suknju ili hlače, na drugom košulju, a na trećem mantil ili sako. Međutim, oni koji su brže radili mogli su i više toga sašiti, uz pomoć profesorice naravno. Radili smo po šnitovima iz Burde. 

Moram da kažem da smo jako puno naučili, i na tako jednostavan način. Uz sve to smo razmijenili i mnoštvo drugih ideja, sklopili odlična poznanstva.

U toku trajanja kursa uspjela sam kupiti i pravu šivaću mašinu marke BAGAT. Od tada sam mnogo toga na njoj uradila. Više o modelu mašine pisaću u drugom postu.

Pronašla sam u arhivi slike tih svojih prvih radova pa evo ih nekoliko.





Retro midi suknja

Ovih dana odmaram malo od pletenja. Ustvari nije to odmor jer imam nekoliko započetih stvari, ali jednostavno sam ih malo ostavila po strani. Osim toga već imam u planu šta ću plesti, i pisaću o tome u jednom od narednih postova, dok nabavim odgovarajući materijal. 

Do tada, malo se bavim šivaćom mašinom. Odavno želim da za sebe napravim jednu suknju u retro stilu. Oduvijek su mi se sviđale te suknje sa faltnama, midi dužine a u zadnje vrijeme su jako popularne.
Na internetu sam potražila ideju, mada sam imala sliku u glavi kako želim da izgleda. Našla sam mnogo lijepih modela na Pinterest - u, gdje zapravo možete naći i sačuvati sve što poželite. Uz sve te ideje, našla sam i odlične tutorijale kako skrojiti i sašiti takvu suknju.

Ja sam zapravo kombinovala nekoliko tutorijala, odnosno uzimala iz njih sam ono što se meni sviđalo. Kod izrade ovakvih modela bitno je izmjeriti samo obim pojasa. Mjeri se u onom dijelu gdje želite da pojas dođe, da li je to vaš pravi pojas ili želite malo spušteniji do kukova, to je vaš izbor. 

Sve u svemu veoma jednostavan projekt. Materijal koji sam koristila jeste štof i evo kako izgleda.





... a moram otkriti da sam sašila još jednu sličnu pa u narednom postu napišem i nešto više o načinu na koji sam radila.






četvrtak, 11. lipnja 2015.

Visočica 2015

Nedjelja, 7.6.2015. godine, sunčan i nezaboravan dan proveden na planini Visočici. U organizaciji PD "Bobovac" iz Kaknja smo krenuli ranim jutrom, u 6 sati da bismo oko 8 sati stigli do planinarskog doma "Vrela" u Tušilima (1200 m n/v). Tu nam je bilo polazno mjesto.
Vedro nebo te svo to zelenilo koje smiruje a ujedno i stvara nekakav osjećaj ushićenja, govorilo je da je pred nama odličan dan. Do tog mjesta smo stigli vozeći se preko Bjelašnice.

Visočica čini prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne. Sa istočne strane je Ljutom odvojena od Treskavice, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom od Prenja a sa zapada i sjevera kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice. 



Ovdje smo skrenuli prema vrhu Drstva (1808 m n/v). Uživali smo u predivnim pejzažima, šarenilu planinskoga cvijeća, tišini koju je samo ponekad prekidalo oglašavanje ovaca u daljini.




A kada smo stigli na vrh Drstva ipred nas se otvorila panorama od koje zaista zastaje dah. Riječi i slike to mogu samo djelomično opisati.


Ono što me je oduševilo je to što se sa ovog mjesta vidi selo Lukomir na Bjelašnici. Posjeta tom selu prošle godine je ostavila jak utisak na mene i naravno imam želju da ga ponovo posjetim.





Zatim smo se uputili preko grebena ka vrhu Vito (1960 m n/v). Planina Visočica je vjerovatno ime dobila po mnogobrojnim visokim vrhovima. Najviši vrh jeste Džamija (1967 m n/v), na koji mi u ovoj turi nismo išli. Nešto treba ostaviti i za slijedeći put.




Na vrhu Vito smo napravili zajedničku fotografiju a zatim smo se spustili do Vukove vode gdje smo napravili pauzu za ručak. Onda smo nastavili kroz Mahale gdje smo naišli i na snijeg. Kolika radost.






Pošto nam je ostalo dovoljno vremena odlučili smo se popeti i na Crveni kuk (1733 m n/v). Iza nas se vidi Puzim ( 1776 m n/v), jedan od najupečatljivijih vrhova Visočice, malo izdvojen od ostalog dijela masiva. 



Turu smo završili u selu Sinanovići. Umornog tijela ali odmorne duše. A to je ono što je najbitnije. Proveli smo dan u prirodi, upili i udahnuli dio te ljepote i otišli sa nadom da ćemo se opet vratiti.